man produces evil as a bee produces honey - William Golding

Ralph ga pogleda bez riječi. Načas mu izađe pred oči slika ovdašnjih žalova neobično ljepote. Ali otok je izgorio kao suha drva - Simon je poginuo - a Jack je... Poteku mu suze i strese se od jecaja. Prvi put je dao na volju suzama otkako je na ovom otoku; sav se tresao od snažnih, drhtavih, bolnih grčeva. Glas mu je zaorio pod crnim dimom, pred tim spaljenim, uništenim otokom. Pod utjecajem njegovih osjećaja, i ostali dječaci počnu se tresti i jecati. Usred njih, onako prljav, raščupan i balav, Ralph je plakao za krajem nevinosti, plakao je zbog tame u ljudskom srcu, plakao je za mudrim, pravim prijateljem Pajcekom koji je odletio u zrak.

For if humanity has a future on this planet of a hundred million years, it is unthinkable that it should spend those aeons in a ferment of national self-satisfaction and chauvinistic idiocies.

Fancy thinking the Beast was something you could hunt and kill! You knew, didn’t you? I’m part of you? Close, close, close! I’m the reason why it’s no go? Why things are what they are?