Κατόπι — στὴν τελειοτέρα κοινωνία — κανένας ἄλλος καμωμένος σὰν ἐμένα βέβαια θὰ φανεῖ κ’ ἐλεύθερα θὰ κάμει. - Konstantinos P. Cavafy

VLADAR IZ ZAPADNE LIBIJE

Uglavnom se svideo u Aleksandriji,
za tih deset dana svoga boravka,
Menelajev sin Arispomen,
vladar iz zapadne Libije.
Kao ime, i odeća mu, uljudno, helenska.
Rado je prihvatio počasti,
ali ih nije tražio: bio je skroman.
Kupovao je helenske knjige,
mahom iz istorije i filosofije.
Iznad svega, bio je škrt na rečima.
Mora da je dubokih misli, govorilo se,
a prirodno je što takvi ne pričaju suviše.

Nije bio dubokih misli, niti čega drugog.
Sasvim običan, smešan čovek.
Uzeo je helensko ime, odevao se poput Helena,
a naučio je, manje-više, i da se ponaša kao Heleni.
U duši je strepeo da slučajno
ne pokvari povoljan utisak
ako govori helenski sa strašnim varvarizmima,
a Aleksandrinci bi ga otkrili,
već po svom običaju, nesrećnici.

Stoga se ograničio na malo reči,
pazeći sa strahom na padeže i na izgovor;
i nisu ga malo mučili ti razgovori
koji su se gomilali u njemu.

"Desires"

Like beautiful bodies of the dead who had not grown old
and they shut them, with tears, in a magnificent mausoleum,
with roses at the head and jasmine at the feet — that is how desires look that have passed
without fulfillment; without one of them having achieved
a night of sensual delight, or a moonlit morn.

So let's not exaggerate. The light is good; and those coming are good, their words and actions also good. And let's hope all goes well. But Argos can do without the house of Atreus. Ancient houses are not eternal.