Is not the pastness of the past the more profound, the more legendary, the more immediately it falls before the present ? - Thomas Mann

The observations and encounters of a man of solitude and few words are at once more nebulous and more intense than those of a gregarious man, his thoughts more ponderable, more bizarre and never without a hint of sadness. Images and perceptions that might easily be dismissed with a glance, a laugh, an exchange of opinions occupy him unduly; they are heightened in the silence, gain in significance, turn into experience, adventure, emotion. Solitude begets originality, bold and disconcerting beauty, poetry. But solitude can also beget perversity, disparity, the absurd and the forbidden.

Umreti, to, naravno, znači izgubiti vreme i otići iz njega, ali to ujedno znači steći večnost i trajnu sadašnjost, a to znači pravi život. Jer suština života je sadašnjost i njegova tajna predočava se samo na mitski način, u vremenskim formama prošlosti i budućnosti.

Ni lepota nikad nije savršena, te baš zbog toga i podstiče sujetu.

Kome je mnogo dato, tome može mnogo i da uzme. Ako me Gospod učini bogatim, on može i da me pretvori u zemni prah i da me učini siromahom poput nekog pogorelca; jer njegova ćud je silna i mi nismo u stanju da spoznamo puteve njegove pravednosti.

Gledao sam gore, to zacelo stoji! Posmatrao sam kako svetlost zrači, kako veličanstveno promiče, i moje su se ognjenim sunčevim strelama pozleđene oči krepile na blagom sjaju noćne zvezde.

Ja može svako da kaže, ali ko to kaže, to je bitno.

SETI SE MENE KAD BUDEŠ DOSPEO U SVOJE CARSTVO.

Čovek mora da vodi računa čime će se ukrasiti, mora da pripazi da se ne odluči za ono što mu ne pristaje.

Videti ne znači imati. Ali videti znači hteti imati.

Ili je život opsena, ili je lepota opsena. Nećeš oboje naći sjedinjeno u stvarnosti.

Hans Castorp had found courage up here — if courage before the elements is defined not as a dull, level-headed relationship with them, but a conscious abandonment to them.