If the structure of the world with all its order and beauty is only an effect of matter left to its own universal laws of motion, and if the blind me… - Carl Sagan

Perhaps the most influential person ever associated with Samos was Pythagoras,* a contemporary of Polycrates in the sixth century B.C. According to local tradition, he lived for a time in a cave on the Samian Mount Kerkis, and was the first person in the history of the world to deduce that the Earth is a sphere. Perhaps he argued by analogy with the Moon and the Sun, or noticed the curved shadow of the Earth on the Moon during a lunar eclipse, or recognized that when ships leave Samos and recede over the horizon, their masts disappear last. He or his disciples discovered the Pythagorean theorem: the sum of the squares of the shorter sides of a right triangle equals the square of the longer side. Pythagoras did not simply enumerate examples of this theorem; he developed a method of mathematical deduction to prove the thing generally. The modern tradition of mathematical argument, essential to all of science, owes much to Pythagoras. It was he who first used the word Cosmos to denote a well-ordered and harmonious universe, a world amenable to human understanding.

The universe is not required to be in perfect harmony with human ambition.

Kao što stari mitovi govore, mi smo jednako djeca neba i Zemlje. Kroz vrijeme svog boravka na ovom planetu sakupili smo opasno evolucijsko breme, naslijeđene sklonosti prema agresiji i ritualu, podčinjavanje vođama, mržnju prema strancima, što sve sada dovodi u pitanje naše preživljavanje. Ali stekli smo suosjećanje za druge, ljubav prema djeci i djeci naše djece, želju da učimo iz povijesti i uzvišenu strastvenu inteligenciju – očito oružje našeg preživljavanja i napretka. Koji će oblici naše prirode prevladati nesigurno je, posebno ako su naši pogledi, razumijevanje i vidici vezani isključivo za Zemlju – ili, još gore, za jedan mali dio nje. Ali tamo gore u beskraju svemira očekuje nas neizbježna budućnost. Za sada nema još nikakvih sigurnih signala izvanzemaljske inteligencije i stoga se pitamo da li civilizacije poput naše uvijek srljaju neumoljivo, nepromišljeno, prema samouništenju. Nacionalne granice su nezamjetljive kada Zemlju gledamo iz prostora. Fanatični etnički, religijski, nacionalni šovinizmi teško se mogu održati kada promatramo naš planet kao nježan plavi polumjesec kako se gasi poput sve slabije točke svjetlosti usred zvjezdanog tkanja. Putovanja proširuju vidike.