Enillwn y Fro Gymraeg, ac fe enillir Cymru, ac oni enillir y Fro Gymraeg, nid Cymru a enillir.'

Szeretném nyomatékosan megjegyezni, hogy a színdarabírás művészete nem kezdődik okvetlenül a születendő gyermek megtervezésével, azaz nem úgy, ahogyan az eunuch képzeli el a szerelmet, hanem mindjárt magával a szerelemmel, amire az eunuch képtelen. Az írás nehézségei, vesződségei, de az írás örömei sem tartoznak azonban ahhoz a területhez, amelyről be kell vagy be lehet számolni: csak a drámaírás mesterségéről számolhatunk be, ez a mesterség azonban csak olyankor létezik, amikor beszélünk a drámáról, de nem létezik, amikor írjuk a drámát.

Nu scilun herᵹa • hefenricæs uard
metudæs mehti • and his modᵹithanc
uerc uuldurfadu • sue he uundra ᵹihuæs
eci dryctin • or astelidæ.
he ærist scop • ældu barnum
hefen to hrofæ • haliᵹ sceppend
tha middinᵹard • moncynnæs uard
eci dryctin • æfter tiadæ
firum foldu • frea allmehtiᵹ

Cnwd a gyrch mewn cnodig âr,
Cnyw diwael yn cnoi daear.
E fynn ei gyllell a'i fwyd
A'i fwrdd dan fôn ei forddwd.
Gŵr a'i anfodd ar grynfaen,
Gwas a fling a'i goes o’i flaen.

Sjećaš li se,Dijaneče,kad smo se borili s Tebancima kod Eritreje?Kad su se slomili i pobjegli?Bio je to prvi bijeg kojem sam svjedočio.Zaprepastio me je.Postoji li primitivniji i više ponižavajući prizor pod suncem nego kad se falanga slama zbog straha?Zbog njega se čovjek srami što je smrtnik,kad ugleda tkavu neplemenitost čak i kod neprijatelja.To krši sve božje zakone.Samoubojičino lice koje se pretvorilo u grimasu prijezira sada se razvedrilo u nešto veselije.Ah,ali suprotno njemu:linija koja se drži ! Može li išta biti veličanstvenije,plemenitije?!

Nū scylun herᵹan • hefaenrīcaes Uard,
metudæs maecti • end his mōdᵹidanc,
uerc Uuldurfadur, • suē hē uundra ᵹihwaes,
ēci dryctin • ōr āstelidæ
hē ǣrist scōp • aelda barnum
heben til hrōfe, • hāleᵹ scepen.
Thā middunᵹeard • moncynnæs Uard,
eci Dryctin, • æfter tīadæ
firum foldu, • Frēa allmectiᵹ.

Dec mlinet adev ugein in y gein anetwon.
It vif inymteith gan willeith agwillon.
Guydi da diogan aditan kertorion.
Nv nev nam guy. guall. gan wylleith aguyllon.

Διαθέτω πνεύμα, δεν κωλύομαι να το πω, σε τι άλλωστε θα ωφελούσε μια ψευτοσεμνοτυφία σχετικά μ'αυτό; Το να 'μαστε επιφυλακτικοί όταν πρόκειται να μιλήσουμε για τα προτερήματά μας, είναι σαν να προσπαθούμε επιτηδευμένα να τα κρύψουμε κάτω από μιαν επίφαση μετριοφροσύνης για να κάνουμε τους άλλους να νομίζουν πως είμαστε πολύ καλύτεροι απ' όσο ομολογούμε. Διαθέτω πνεύμα, πνεύμα όμως μολυσμένο από τη μελαγχολία, έτσι που, μολονότι διαθέτω ευγλωττία, γερή μνήμη και ελάχιστη σύγχυση, είμαι τόσο κατειλημμένος από τις ζοφερές μου σκέψεις που συχνά εκφράζω πολύ άσχημα τις ιδέες μου.

Faqe shkrimi

Dy edhe dy katër
katër edhe katër tetë
tetë edhe tetë bëjnë gjashtëmbëdhjetë...
Përsëriteni ! thotë mësuesi
Dy edhe dy katër
katër edhe katër tetë
tetë edhe tetë bëjnë gjashtëmbëdhjetë.
Por ja zogu-lirë
që kalon në qiell
fëmija e sheh
fëmija e dëgjon
fëmija e thërret :
Shpëtomë
Luaj me mua
zog !
Atëherë zogu zbret
dhe luan me fëmijën
Dy edhe dy katër...
Përsëriteni ! thotë mësuesi
dhe fëmija luan
zogu luan me të...
Katër edhe katër
tetë edhe tetë bëjnë gjashtëmbëdhjetë
po gjashtëmbëdhjetë edhe gjashtëmbëdhjetë sa bëjnë ?
Asgjë nuk bëjnë gjashtëmbëdhjetë edhe gjashtëmbëdhjetë
dhe sidomos jo tridhjetë e dy
sido që të jetë
edhe ato ikin.
Dhe fëmija e ka fshehur zogun
në bankën e tij
dhe të gjithë fëmijët
e dëgjojnë këngën e tij
dhe të gjithë fëmijët
e dëgjojnë muzikën
dhe tetë edhe tetë ikin dhe ato
dhe katër edhe katër dhe dy edhe dy
edhe këto ia mbathin
dhe një edhe një nuk bëjnë as një as dy
një nga një ikin edhe këto.
Dhe zogu-lirë luan
dhe fëmija këndon
dhe mësuesi bërtet :
Kur t'i lini shakatë !

Por të gjithë fëmijët e tjerë
dëgjojnë muzikën
dhe muret e klasës
shkrihen ngadalë.
Dhe xhamat kthehen në rërë
Boja kthehet në ujë
Bankat bëhen pemë
Shkumësi shkëmb në breg
Dhe bishti i penës kthehet në zog

Ni bu amser na charwn…
Yn y dydd ai un ai dwy.

Borbom protiv sanjara koji sanja ružnoću, bili oni ljudi ili bogovi, ne možemo a da ne ispunjavamo istovremeno i volju Bezimenog. U toj borbi biće i patnje, čime čovek ujedno olakšava svoj karmički teret, što bi mu se, doduše, desilo i kada bi jednostavno trpeo rugobnost; ali ova patnja doprinosi višem cilju, a u svetlosti večitih vrednosti o kojima mudraci tako često govore.

Prvo, čovek može da bude na izvestan način superioran u odnosu na svoje bližnje, pa ipak da im služi. Ako svi zajedno služe zajedničkoj stvari koja je po svome značaju iznad ma kog pojedinca.

Ne zamišljaj, o Sidarta, da se sad krećeš neprepoznat zato što nosiš novo telo. Ja gledam one tokove energije koji sačinjavaju tvoje stvarno biće - ne gledam meso koje ih maskira.

Čovekov intelekt sa emocijama njegovim često ratuje, a volja njegova sa željama njegovim... ideali njegovi često su neusklađeni sa njegovom okolinom, pa ako krene za njima, oseti bol što je napustio novi, uzvišeni san. Što god on radio, istovremeno i dobija i gubi, stiže ali se i udaljava. Uvek tuguje zbog stvari prošlih, i zazire od nekih stvari budućih. Razum se tradiciji protivi. Emocije se protive ograničenjima koja drugi ljudi čoveku nameću. Često u tim sudarima nastaje ono što si nazvao prokletstvom čovekai ismevao - krivica!

Biti bog, to nije samo prazna titula. To je jedno stanje bića. Da bi se to postiglo nije dovoljno samo biti besmrtan, jer i najbedniji težak na njivama mogao bi da obezbedi sebi ujednačen opstanak.

Biti bog sastoji se u tome da samog sebe ispoljiš do takve mere da se tvoje strasti podudare sa silama univerzuma, tako dobro da to odmah shvati svako ko te pogleda, iako nije čuo da se tvoje ime izgovara.

Biti bog, to znači biti u stanju u sebi spoznati ono što je važno, a onda se osposobiti da osdsviraš onu jednu notu koja će dovesti te sile u tebi u savršeni sklad sa celokupnošću svih stvari koje postoje. Onda više nema diskusije o moralu, logici ili estetici, nego jednostavno jesi vetar, jesi vatra

Awallen pen. Atyf tra run.
Kymaeth lissvne inybon. irbot y wun.
Amyscud. arwy isguit. Am clet ar wy clun.
Ac yg coed. Keliton y kisceisse vy hun.

Miért panaszkodjam, Szerencse, ellened, </br> Ha bővíed mindennap én örömemet?

Eripuit Coelo fulmen, mox Sceptra Tyrannis.