Djeco, bolje slušajte narodnjake, nego mene. Nije to za djecu.

Ralph ga pogleda bez riječi. Načas mu izađe pred oči slika ovdašnjih žalova neobično ljepote. Ali otok je izgorio kao suha drva - Simon je poginuo - a Jack je... Poteku mu suze i strese se od jecaja. Prvi put je dao na volju suzama otkako je na ovom otoku; sav se tresao od snažnih, drhtavih, bolnih grčeva. Glas mu je zaorio pod crnim dimom, pred tim spaljenim, uništenim otokom. Pod utjecajem njegovih osjećaja, i ostali dječaci počnu se tresti i jecati. Usred njih, onako prljav, raščupan i balav, Ralph je plakao za krajem nevinosti, plakao je zbog tame u ljudskom srcu, plakao je za mudrim, pravim prijateljem Pajcekom koji je odletio u zrak.

I general brzo isprazni čašu. Jer kamo razuman čovjek može pobjeći kad ne može vjerovati u svoj razum? Bolje biti pijan nego lud.

Vedno je potrebno najprej spoštovati čustveno očiščevanje. če ste čustveno zavrti in ne morete vedeti ali pa ne veste, kaj čutite, ali če ste tako učinkovito zavrli vaša čustva, da ste že brez njih, postajate negativna oseba in ustvarjate tudi fizično bolno telo. Če pa so vaša čustva čista, tedaj ne postajate čustveno negativni in postajate vedno lažji. To odpre vašo intuitivno pot in jasno lahko čutite ljubezen. Privede vaš bližje k brezpogojni ljubezni in postanete neškodljivi. Izboljša torej kakovost vaše frekvence, zato boste jasno in neovirano vodeni, ko bo to postal del vašega sistema.

Ljudi lažu zbog mnoštva razloga, najčešće zato jer im se čini da će na taj način uz manje napora dobiti ono što žele. No kao i mnoge strategije na kratke staze, ova je potpuno nedjelotvorna na duge staze. Kasnije ćete naići na iste osobe, a one će se prisjetiti da ste im jednom lagali. Ispričat će i drugima o tome. Upravo to me čudi kod laganja. Mnogi lašci misle da su se lako provukli, a zapravo nisu.

Vješt je doista draguljar, koji slaže ljudsku dušu i koji joj daje moć, da zaboravlja tamu, a sjeća se samo sunčeva sjaja!

Kao što stari mitovi govore, mi smo jednako djeca neba i Zemlje. Kroz vrijeme svog boravka na ovom planetu sakupili smo opasno evolucijsko breme, naslijeđene sklonosti prema agresiji i ritualu, podčinjavanje vođama, mržnju prema strancima, što sve sada dovodi u pitanje naše preživljavanje. Ali stekli smo suosjećanje za druge, ljubav prema djeci i djeci naše djece, želju da učimo iz povijesti i uzvišenu strastvenu inteligenciju – očito oružje našeg preživljavanja i napretka. Koji će oblici naše prirode prevladati nesigurno je, posebno ako su naši pogledi, razumijevanje i vidici vezani isključivo za Zemlju – ili, još gore, za jedan mali dio nje. Ali tamo gore u beskraju svemira očekuje nas neizbježna budućnost. Za sada nema još nikakvih sigurnih signala izvanzemaljske inteligencije i stoga se pitamo da li civilizacije poput naše uvijek srljaju neumoljivo, nepromišljeno, prema samouništenju. Nacionalne granice su nezamjetljive kada Zemlju gledamo iz prostora. Fanatični etnički, religijski, nacionalni šovinizmi teško se mogu održati kada promatramo naš planet kao nježan plavi polumjesec kako se gasi poput sve slabije točke svjetlosti usred zvjezdanog tkanja. Putovanja proširuju vidike.

"Tri sata. Tri sata, to je vrijeme kad je uvijek prekasno ili prerano za sve ono sto covjek kani uciniti. Cudan popodnevni trenutak. Danas je upravo nepodnosljiv"

"Ne slusam ih vise - idu mi na zivce. Ovo ce dvoje zavrsiti u krevetu. I oni to znaju. Svako od njih zna da i ono drugo zna. Ali, kako su mladi, cedni i pristojni, kako svako od njih zeli cuvati svoju cast i cast onoga drugoga, kako je ljubav velicanstvena poetska stvar koju ne valja poplasiti, oni odlaze viseput tjedno na ples i u restorane da pred svijetom izvode svoju predstavu, sa svojim malim obrednim i mehanickim plesovima...Na kraju krajeva, treba nekako utuci vrijeme. Mladi su i dobro gradjeni, imaju jos snage za tridesetak godina. Stoga im se ne zuri, sve nesto odgadjaju i imaju pravo. Kad jednom odspavaju zajedno, morat ce naci nesto drugo da prikriju golemi apsurd svoje egzistencije. Pa ipak...je li bas prijeko potrebno da lazu sami sebi?"

"Oduvijek su vidjeli samo ukrocenu vodu sto curi iz slavine, samo svjetlo sto izvire iz zarulje na prekidac, samo krizano, bastardno drvece poduprto rasljastim podupiracima. Sto puta na dan dobivaju dokaze da se sve radi mehanicki, da se svijet pokorava fiksnim i nepromjenjivim zakonima. Tijela pustena u prazninu padaju sva istom brzinom, javni park zatvara svakog dana u sesnaest sati,a ljeti u osamnaest, olovo se tali na 335 stupnjeva Celzijevih, posljednji tramvaj polazi od Gradske vjecnice u dvadeset tri sata i pet minuta. Oni su mirni, pomalo mrzovoljni, misle na sutrasnjicu, sto ce jednostavno reci na novu danasnjicu; u gradovima je uvijek jedan te isti dan koji se svakog jutra potpuno jednak vraca. Samo ga nedjeljom malo iskite, Idioti!"

Otkako su ljudska bića zaposjela Zemlju, noćno je nebo bilo sudrug i nadahnuće. Zvijezde su smirivale čovjeka.
Nekima je nebo otvaralo put prema vjeri. Drugima je svemir pružao poticaj za najneobičnija maštanja.

Sva su ljudska bića pripovjedači koji pričaju sa svojega vlastitog, jedinstvenog stajališta. Kad to shvatimo,
više nećemo osjećati potrebu da svoju priču namećemo drugima ili branimo ono u što vjerujemo. Umjesto toga,
sve ćemo ljude promatrati kao umjetnike koji imaju pravo stvarati vlastitu umjetnost.

Honestly Jace, don't you know better than to play with broken glass?

Umakni vso domišljijo,
in se trdno okleni tega, kar dejansko si.

Vaše vreme je ograničeno. Stoga, nemojte ga protraćiti tako što ćete živeti tuđi život. Nemojte upasti u zamku i živeti sa mišljenjem drugih ljudi. Ne dozvolite da buka stavova i mišljenja drugih potisne vaš unutarnji glas. I najvažnije, imajte hrabrosti da sledite svoje srce i svoju intuiciju. Oni već nekako znaju šta želite postati. Sve ostalo je sporedno

Sjeća se užasnih šutnji i plača koji nije mogao razumjeti. Ništa nije mogao učiniti, a najmanje od svega odjenuti se i otići. Mrzio je sebe zbog toga što joj nanosi bol, a ona je mrzila sebe što zato što ga guši. Onoga vedroga jutra nije trebao stati. Zbog nje se osjećao bespomoćnim. Oboje su se osjećali bspomoćnim zbog onoga drugoga.