German novelist and Nobel Prize laureate (1875–1955)
Paul Thomas Mann (6 June 1875 – 12 August 1955) was a German novelist, short story writer, social critic, philanthropist, essayist, and 1929 Nobel Prize laureate, known for his series of highly symbolic and ironic epic novels and mid-length stories, noted for their insight into the psychology of the artist and the intellectual.
From: Wikiquote (CC BY-SA 4.0)
From Wikidata (CC0)
He completely lacked any ardent interest that might have occupied his mind. His interior life was impoverished, had undergone a deterioration so severe that it was like the almost constant burden of some vague grief. And bound up with it all was an implacable sense of personal duty and the grim determination to present himself at his best, to conceal his frailties by any means possible, and to keep up appearances. It had all contributed to making his existence what it was: artificial, self-conscious, and forced — until every word, every gesture, the slightest deed in the presence of others had become a taxing and grueling part in a play.
Umreti, to, naravno, znači izgubiti vreme i otići iz njega, ali to ujedno znači steći večnost i trajnu sadašnjost, a to znači pravi život. Jer suština života je sadašnjost i njegova tajna predočava se samo na mitski način, u vremenskim formama prošlosti i budućnosti.
Ni lepota nikad nije savršena, te baš zbog toga i podstiče sujetu.
Kome je mnogo dato, tome može mnogo i da uzme. Ako me Gospod učini bogatim, on može i da me pretvori u zemni prah i da me učini siromahom poput nekog pogorelca; jer njegova ćud je silna i mi nismo u stanju da spoznamo puteve njegove pravednosti.
Gledao sam gore, to zacelo stoji! Posmatrao sam kako svetlost zrači, kako veličanstveno promiče, i moje su se ognjenim sunčevim strelama pozleđene oči krepile na blagom sjaju noćne zvezde.
Ja može svako da kaže, ali ko to kaže, to je bitno.
SETI SE MENE KAD BUDEŠ DOSPEO U SVOJE CARSTVO.
Čovek mora da vodi računa čime će se ukrasiti, mora da pripazi da se ne odluči za ono što mu ne pristaje.
Videti ne znači imati. Ali videti znači hteti imati.
Ili je život opsena, ili je lepota opsena. Nećeš oboje naći sjedinjeno u stvarnosti.
O, čarobna organsko lepoto, koja se ne sastojiš ni iz uljane boje ni iz kamena, već iz materije žive i raspadljive, pune grozničave tajne života i truljenja! Pogledaj divnu simetriju ljudskog sklopa, ramena i bedra i rascvetane bradavice s jedne i s druge strane grudi, i rebra poređana po parovima, i pupak usred mekote trbuha, i tamni pol između butina! Pogledaj samo kako se lopatice miču pod svilastom kožom na leđima i pogledaj kičmu koja se spušta ka dvostrukoj i svežoj bujnosti stražnjice, i velike grane sudova i živaca koje prelaze sa stabla u grane preko pazuha, i pogledaaj kako sklop ruku odgovara sklopu nogu. O da milih predela u udubljenju zgloba na laktu i kolenu, sa njihovim obiljem organskih tananosti obloženih mesom! Kakva neizmerna radost, milovati ta divna mesta ljudskoga tela! Radost posle koje čovek ne žali da umre! Oh, daj da osetim miris kože pod tvojom čašicom, pod kojom večno načinjena zglobna čaura luči svoje mazivo! Pusti me da sneno dodirnem ustima arteriju femoralis koja kuca na vrhu butine i koja se dole deli u dve golenične arterije! Pusti me da osetim isparavanje tvojih pora i da opipam tvoje malje, tu ljudsku sliku vode i belančevine, određenu za anatomiju groba, i pusti me da umrem sa usnama položenim na tvoje.
Try QuoteGPT
Chat naturally about what you need. Each answer links back to real quotes with citations.
I ako je lično shvatimo, umetnost je povišen život. Ona usrećuje dublje, ona troši brže. U lice svoga sluge ona reže tragove umišljenih i duhovnih doživljaja, i vremenom, čak i kada mu je spoljni život manastirski miran, stvara kod njega toliku razneženost, prefinjenost, zamor i radoznalost živaca da bi to jedva mogao stvoriti život pun razuzdanih strasti uživanja.