Que todo esto no salga de aquí honor de la familia honor del padre honor del hijo honor del loro Espíritu Santo ... y la hija es pisoteada la familia… - Jacques Prévert

" "

Que todo esto no salga de aquí
honor de la familia
honor del padre
honor del hijo
honor del loro Espíritu Santo
...
y la hija es pisoteada
la familia descalza pisotea
pisotea y pisotea
es la vendimia de la familia
la vendimia del honor
la señorita de la casa revienta
en el fondo…
en la superficie
estallan pompas de jabón
...
y el jefe de familia y de oficina
se pone el sombrero
y se va
atraviesa la plaza de jefatura de distrito
y contesta al saludo de su subjefe
que le saluda…
los pies del jefe de familia están colorados
pero los zapatos están bien lustrados
Más vale provocar envidia que lástima.

Spanish
Collect this quote

About Jacques Prévert

Jacques Prévert (February 4, 1900 in Neuilly-sur-Seine - April 11, 1977 in Omonville-la-Petite) was a French poet and screenwriter.

Biography information from Wikiquote

Also Known As

Alternative Names: Zh. Prever Zhak Prever Jacques Prevert Jacques André Marie Prévert
PREMIUM FEATURE
Advanced Search Filters

Filter search results by source, date, and more with our premium search tools.

Related quotes. More quotes will automatically load as you scroll down, or you can use the load more buttons.

Additional quotes by Jacques Prévert

POD RALOM
Ralo tvog blagog čelicnog pogleda
izbrazdalo je moje srce
i iz te zemlje preorane
cvet rastanka je zaridao

Danas
u istom gradu
u kome smo se rastali
jedino ja vidim tvoju statuu
na trgu Izgubljenja
Hiljade dana vec je prošlo
od dana kada smo se poslednji put ljubili
nekad se gledam u ogledalo
nemajući hrabrosti da se obrijem
I to uvek padne ponedeljkom
ponedeljkom kad su berbernice zatvorene
i onda se dosađujem

I onda otvaram prozor
zovem te
i ti si tu
sa zlatnim brijačem i srebrnom četkom
u paklenoj kadi tvog poslednjeg ljubavnika
sa četrdeset konja od groma i vetra
I letim ti
i brijem se kako se nijedan princ nije obrijao
i kupam se sa sto pedeset na sat
kako se niko na svetu
sem onih kojima se tako nešto već desilo
okupao nije
Ne pitam te čak ni kamo idemo
ne zato što me ne zanima
već zato što znam
da ni ti sama ne znaš
I kao što ti to umeš postavljaš mi pitalice
te kada je rođena smrt
te kada će život konačno umreti
onda zašto se smejem
i zašto smo se ono rastali

Za volanom je čovek plemenita roda
a ni on ne zna
ko mu je sve u kolima

I ja onako još nasapunjanih ruku
zatvaram mu oči
UU uu! pogodi ko je
I kola tako polete u stranu da...

Ali u zidini zime uvek će postojati otvor
kroz koji će se moći videti ono najlepše leto

Smotana gvožđurija prelivena krvlju
eksplozija radosti
A da ih i ne zoveš
srećne uspomene javljaju se tu sam
i vraćaju se na svoja mesta kraj neugašene vatre

Vreme ne zna koje je doba
doba ne zna koje je vreme

Jednoga dana talas toplote
oboje nas je zahvatio
modrica sreće
koja se više ne da izbrisati.

il étouffe - le monde se couche sur lui - et l’étouffe - il est prisonnier - coincé par ses promesses …

on lui demande des comptes …

En face de lui …

une machine à compter - une machine à écrire des lettres d’amour - une machine à souffrir - le saisit …

s’accroche à lui …

Pierre dis-moi la vérité

Loading...